www-commits
[Top][All Lists]
Advanced

[Date Prev][Date Next][Thread Prev][Thread Next][Date Index][Thread Index]

www/philosophy po/shouldbefree.hr.po po/shouldb...


From: GNUN
Subject: www/philosophy po/shouldbefree.hr.po po/shouldb...
Date: Sat, 24 Aug 2013 18:58:43 +0000

CVSROOT:        /web/www
Module name:    www
Changes by:     GNUN <gnun>     13/08/24 18:58:42

Modified files:
        philosophy/po  : shouldbefree.hr.po shouldbefree.translist 
Added files:
        philosophy     : shouldbefree.hr.html 
        philosophy/po  : shouldbefree.hr-en.html 

Log message:
        Automatic update by GNUnited Nations.

CVSWeb URLs:
http://web.cvs.savannah.gnu.org/viewcvs/www/philosophy/shouldbefree.hr.html?cvsroot=www&rev=1.1
http://web.cvs.savannah.gnu.org/viewcvs/www/philosophy/po/shouldbefree.hr.po?cvsroot=www&r1=1.1&r2=1.2
http://web.cvs.savannah.gnu.org/viewcvs/www/philosophy/po/shouldbefree.translist?cvsroot=www&r1=1.9&r2=1.10
http://web.cvs.savannah.gnu.org/viewcvs/www/philosophy/po/shouldbefree.hr-en.html?cvsroot=www&rev=1.1

Patches:
Index: po/shouldbefree.hr.po
===================================================================
RCS file: /web/www/www/philosophy/po/shouldbefree.hr.po,v
retrieving revision 1.1
retrieving revision 1.2
diff -u -b -r1.1 -r1.2
--- po/shouldbefree.hr.po       24 Aug 2013 18:44:13 -0000      1.1
+++ po/shouldbefree.hr.po       24 Aug 2013 18:58:42 -0000      1.2
@@ -10,12 +10,12 @@
 "PO-Revision-Date: 2013-08-24 20:39+0100\n"
 "Last-Translator: Martina Bebek <address@hidden>\n"
 "Language-Team: GNU Croatian Translation Team <address@hidden>\n"
+"Language: hr\n"
 "MIME-Version: 1.0\n"
 "Content-Type: text/plain; charset=UTF-8\n"
 "Content-Transfer-Encoding: 8bit\n"
 "Plural-Forms: nplurals=3; plural=(n%10==1 && n%100!=11 ? 0 : n%10>=2 && n"
 "%10<=4 && (n%100<10 || n%100>=20) ? 1 : 2);\n"
-"Language: hr\n"
 "X-Generator: Poedit 1.5.4\n"
 
 #. type: Content of: <title>
@@ -397,8 +397,8 @@
 "Razmotrimo na trenutak da je program razvijen i da su svi nužni troškovi za 
"
 "njegov razvoj plaćeni; sada društvo treba izabrati hoće li ga učiniti "
 "vlasničkim ili dozvoliti slobodno dijeljenje i korištenje. Pretpostavimo da 
"
-"je postojanje programa i njegova dostupnost poželjna stvar.<a href="
-"\"#f3\">(3)</a>"
+"je postojanje programa i njegova dostupnost poželjna stvar.<a href=\"#f3\">"
+"(3)</a>"
 
 #. type: Content of: <p>
 msgid ""

Index: po/shouldbefree.translist
===================================================================
RCS file: /web/www/www/philosophy/po/shouldbefree.translist,v
retrieving revision 1.9
retrieving revision 1.10
diff -u -b -r1.9 -r1.10
--- po/shouldbefree.translist   17 May 2013 18:59:21 -0000      1.9
+++ po/shouldbefree.translist   24 Aug 2013 18:58:42 -0000      1.10
@@ -10,6 +10,7 @@
 <span dir="ltr"><a lang="fi" hreflang="fi" 
href="/philosophy/shouldbefree.fi.html">suomi</a>&nbsp;[fi]</span>&nbsp;&nbsp;
 <span dir="ltr"><a lang="fr" hreflang="fr" 
href="/philosophy/shouldbefree.fr.html">français</a>&nbsp;[fr]</span>&nbsp;&nbsp;
 <span dir="ltr"><a lang="he" hreflang="he" 
href="/philosophy/shouldbefree.he.html">עברית</a>&nbsp;[he]</span>&nbsp;&nbsp;
+<span dir="ltr"><a lang="hr" hreflang="hr" 
href="/philosophy/shouldbefree.hr.html">hrvatski</a>&nbsp;[hr]</span>&nbsp;&nbsp;
 <span dir="ltr"><a lang="id" hreflang="id" 
href="/philosophy/shouldbefree.id.html">Bahasa&nbsp;Indonesia</a>&nbsp;[id]</span>&nbsp;&nbsp;
 <span dir="ltr"><a lang="nl" hreflang="nl" 
href="/philosophy/shouldbefree.nl.html">Nederlands</a>&nbsp;[nl]</span>&nbsp;&nbsp;
 <span dir="ltr"><a lang="pl" hreflang="pl" 
href="/philosophy/shouldbefree.pl.html">polski</a>&nbsp;[pl]</span>&nbsp;&nbsp;

Index: shouldbefree.hr.html
===================================================================
RCS file: shouldbefree.hr.html
diff -N shouldbefree.hr.html
--- /dev/null   1 Jan 1970 00:00:00 -0000
+++ shouldbefree.hr.html        24 Aug 2013 18:58:42 -0000      1.1
@@ -0,0 +1,874 @@
+
+
+<!--#include virtual="/server/header.hr.html" -->
+<!-- Parent-Version: 1.75 -->
+
+<!-- This file is automatically generated by GNUnited Nations! -->
+ <!--#set var="ENGLISH_PAGE" value="/philosophy/shouldbefree.en.html" -->
+
+<title>Zašto bi softver trebao biti slobodan - Projekt GNU - Zaklada za 
slobodan
+softver</title>
+
+<!--#include virtual="/philosophy/po/shouldbefree.translist" -->
+<!--#include virtual="/server/banner.hr.html" -->
+<h2>Zašto bi softver trebao biti slobodan</h2>
+
+<p>
+napisao <a href="http://www.stallman.org/";><strong>Richard
+Stallman</strong></a></p>
+<h3 id="introduction">Uvod</h3>
+<p>
+Postojanje slobodnog softvera neizbježno postavlja pitanje o tome kako bi
+trebalo donositi odluke o njegovom korištenju. Na primjer, pretpostavimo da
+jedna osoba koja ima primjerak nekog programa sretne drugu osobu koja bi
+također željela primjerak tog programa. U mogućnosti su kopirati taj
+program; tko bi trebao odlučiti hoće li to i učiniti? Dotične osobe? Ili
+treća strana, koju nazivamo &ldquo;vlasnikom&rdquo;?</p>
+<p>
+   Razvijatelji softvera u razmatranju ovih pitanja uglavnom kreću od
+pretpostavke da se odgovor temelji na kriteriju najveće moguće dobiti za
+razvijatelja. Politička moć poslovnih krugova dovela je do toga da vlasti
+usvoje i ovaj kriterij i odgovor kojeg su predložili razvijatelji: da
+program ima vlasnika, tipično neku korporaciju povezanu s njegovim 
razvojem.</p>
+<p>
+   Želio bih isto pitanje razmotriti na temelju drugačijeg kriterija: 
napretka
+i slobode javnosti općenito.</p>
+<p>
+   Odgovor na ovo ne može nam dati trenutni zakon&mdash;zakon bi trebao biti
+prilagođen etici, a ne obratno. Odluku o tom pitanju ne može donijeti ni
+trenutna praksa, premda bi mogla predložiti moguće odgovore. Jedini način na
+koji se može donijeti odluka je pogledati na čiju je korist i na čiju štetu
+priznavanje vlasništva nad softverom, zašto i u kojoj mjeri. Drugim
+riječima, trebali bismo izvršiti analizu odnosa cijene i dobrobiti za
+društvo kao cjelinu, uzimajući u obzir osobnu slobodu kao i proizvodnju
+materijalnih dobara.</p>
+<p>
+   U ovom eseju opisat ću učinak vlasništva i pokazati da je takav ishod
+štetan. Moj zaključak je da programeri imaju dužnost poticati druge da
+dijele, dalje distribuiraju, proučavaju i poboljšavaju softver kojeg pišu:
+drugim riječima, da pišu <a
+href="/philosophy/free-sw.html">&ldquo;slobodan&rdquo; softver</a>.<a
+href="#f1">(1)</a></p>
+
+<h3 id="owner-justification">Kako vlasnici opravdavaju svoju moć</h3>
+<p>
+   Oni koji imaju koristi od sadašnjeg sustava, u kojem programi predstavljaju
+imovinu, iznose dva razloga kojima podupiru svoje zahtjeve za vlasništvom
+nad programima: emocionalni razlog i ekonomski razlog.</p>
+<p>
+   Emocionalni razlog glasi ovako: &ldquo;Ulažem svoj znoj, svoje srce i 
dušu u
+ovaj program. Njega stvaram <em>ja</em>, on je <em>moj</em>!&rdquo;</p>
+<p>
+   Ovaj razlog ne zahtijeva ozbiljno pobijanje. Osjećaj privrženosti je 
osjećaj
+kojeg programeri mogu njegovati kad im odgovara; nije
+neizbježan. Pogledajmo, na primjer, koliko rado isti ti programeri za plaću
+uobičajeno prepišu sva prava na neku veliku korporaciju; emocionalna
+privrženost tajnovito nestane. Suprotno tome, pogledajmo kako veliki
+umjetnici srednjeg vijeka nisu stavljali na svoja djela ni svoje ime. Njima
+ime umjetnika nije bilo važno. Ono što je bilo važno je to da je djelo bilo
+napravljeno&mdash;i svrha kojoj će služiti. To gledište prevladavalo je
+stoljećima.</p>
+<p>
+   Ekonomski razlog glasi ovako: &ldquo;Želim se obogatiti (obično neprecizno
+opisano kao &lsquo;zaraditi za život&rsquo;), a ako mi ne dozvolite da se
+obogatim programiranjem, onda neću programirati. Svi drugi su kao i ja,
+dakle nitko nikada neće programirati. Stoga nećete uopće imati
+programa!&rdquo; Ova je prijetnja obično umotana kao prijateljski savjet
+mudrih.</p>
+<p>
+   Kasnije ću objasniti zašto je ova prijetnja varka. Najprije se želim
+pozabaviti implicitnom pretpostavkom koja je vidljivija u drugačijem izboru
+riječi kojima se izražava ovaj razlog.</p>
+<p>
+   Ovaj izraz započinje usporedbom društvene korisnosti vlasničkog programa 
s
+onim kada nemamo nikakvog programa, a zatim zaključuje da ja razvoj
+vlasničkog softvera, u cjelini, koristan i da bi ga trebalo
+poticati. Zabluda je ovdje u usporedbi samo dva ishoda&mdash;situaciji s
+vlasničkim softverom nasuprot situaciji bez ikakvog softvera&mdash;i
+pretpostavljanja da ne postoje druge mogućnosti.</p>
+<p>
+   U sustavu softverskih autorskih prava, razvoj softvera se obično povezuje s
+postojanjem vlasnika koji kontrolira korištenje softvera. Sve dok ta veza
+postoji, često smo suočeni s izborom između vlasničkog softvera i
+ničega. Međutim, ova veza nije nerazdvojiva niti neizbježna; ona je
+posljedica određene društveno-pravne političke odluke koju preispitujemo:
+odluke da postoje vlasnici. Izražavanje izbora kao ovog između vlasničkog
+softvera nasuprot nikakvom softveru vapi za preispitivanjem. </p>
+
+<h3 id="against-having-owners">Argument protiv postojanja vlasnika</h3>
+<p>
+   Pitanje koje se nameće je &ldquo;Treba li razvoj softvera biti povezan s
+postojanjem vlasnika koji ograničavaju njegovo korištenje?&rdquo;</p>
+<p>
+   Da bismo donijeli odluku o ovome, moramo procijeniti kakav učinak na 
društvo
+ima svaka od ovih dviju radnji <em>neovisno jedna o drugoj</em>: učinak
+razvijanja softvera (neovisno o njegovim uvjetima distribucije) i učinak
+ograničavanja njegovog korištenja (pretpostavljajući da je softver već
+razvijen). Ako je jedna od ovih radnji korisna, a druga je Å¡tetna, bilo bi
+bolje da ih razdvojimo i činimo samo onu korisnu.</p>
+<p>
+   Drugačije rečeno, ako je ograničavanje distribuiranja programa koji je 
već
+razvijen štetno za društvo općenito, tada će etički razvijatelj softvera
+odbaciti mogućnost da to čini.</p>
+<p>
+   Da bismo odredili učinak ograničavanja dijeljenja, trebamo usporediti
+vrijednost za društvo koju ima ograničeni (tj. vlasnički) program s onom
+vrijednošću koju ima isti takav program koji je dostupan svima. Ta znači
+usporediti dva moguća svijeta.</p>
+<p>
+   Ova analiza također rješava i jednostavan protuargument, koji se ponekad
+iznosi, da je &ldquo;korist koju ima susjed kojem damo kopiju nekog programa
+poništena štetom učinjenom vlasniku.&rdquo; Ovaj protuargument pretpostavlja
+da su i šteta i korist jednako velike. Analiza uključuje usporedbu ovih
+veličina, te pokazuje da je korist mnogo veća.</p>
+<p>
+   Da rasvijetlimo ovaj argument, primijenimo ga na drugo područje: izgradnju
+ceste.</p>
+<p>
+   Bilo bi moguće financirati izgradnju svih cesta naplatom cestarine. To bi
+zahtijevalo da imamo naplatne kućice na svim raskrižjima. Takav bi sustav
+pružio velik poticaj za poboljšavanje cesta. Imao bi također i svojstvo
+uzrokovanja da korisnici bilo koje ceste plaćaju za tu cestu. Međutim,
+naplatna kućica je umjetna prepreka glatkom odvijanju prometa&mdash;umjetna,
+jer nije posljedica toga kako ceste ili automobili funkcioniraju. </p>
+<p>
+   Uspoređujući slobodne ceste i ceste s naplatom cestarine, otkrivamo da su
+(ako je sve ostalo jednako) ceste bez naplatnih kućica jeftinije za
+izgradnju, jeftinije za upravljanje, sigurnije i učinkovitije.<a
+href="#f2">(2)</a> U siromašnoj zemlji, cestarine mogu učiniti ceste
+nedostupne mnogim građanima. Ceste bez naplatnih kućica stoga nude više
+dobrobiti društvu za nižu cijenu; bolje su za društvo. Stoga, društvo bi
+trebalo odabrati financirati ceste na drugačiji način, a ne naplatnim
+kućicama. Korištenje cesta, jednom kad su izgrađene, mora biti slobodno.</p>
+<p>
+   Kada zagovornici naplatnih kućica predlažu njihovo korištenje 
<em>samo</em>
+kao način prikupljanja sredstava, oni iskrivljuju izbor koji je
+dostupan. Naplatne kućice zaista prikupljaju sredstva, no čine i nešto
+drugo: u suštini, one degradiraju cestu. Cesta s naplatom cestarine nije
+tako dobra kao slobodna cesta; dobivanje tehnički savršenijih cesta ne mora
+biti poboljšanje ako to znači zamjenjivanje slobodnih cesta onima s naplatom
+cestarine.</p>
+<p>
+   Naravno, izgradnja slobodne ceste ipak košta, što javnost mora nekako
+platiti. Međutim, to ne podrazumijeva neizbježnost naplatnih kućica. Mi,
+koji ionako moramo platiti, dobit ćemo više za naš novac kupujući slobodnu
+cestu.</p>
+<p>
+   Ne kažem da je lošije imati cestu s naplatom cestarine nego uopće ne 
imati
+cestu. To bi bila istina kada bi cestarina bila toliko visoka da bi rijetko
+tko mogao koristiti tu cestu&mdash;no to nije naročito vjerojatna politika
+onih koji naplaćuju cestarine. Međutim, dokle god naplatne kućice uzrokuju
+značajno rasipanje i neugodnost, bolje je skupiti novčana sredstva na manje
+ometajući način.</p>
+<p>
+   Kako bih primijenio isti argument na razvoj softvera, sada ću pokazati da
+postojanje &ldquo;naplatnih kućica&rdquo; za korisne softverske programe
+društvo skupo stoji: to čini programe skupljima za izradu, skupljima za
+distribuciju i manje ugodnima i učinkovitima za korištenje. Iz toga slijedi
+da izradu programa treba poticati na neki drugi način. Zato ću objasniti
+druge načine poticanja i (do mjere koja je potrebna) financiranja razvoja
+softvera.</p>
+
+<h4 id="harm-done">Å teta koju nanosi opstrukcija softvera</h4>
+<p>
+   Razmotrimo na trenutak da je program razvijen i da su svi nužni troškovi 
za
+njegov razvoj plaćeni; sada društvo treba izabrati hoće li ga učiniti
+vlasničkim ili dozvoliti slobodno dijeljenje i korištenje. Pretpostavimo da
+je postojanje programa i njegova dostupnost poželjna stvar.<a
+href="#f3">(3)</a></p>
+<p>
+   Ograničenja distribucije i mijenjanja programa ne mogu olakšati njegovo
+korištenje. Oni mogu samo stvarati smetnju. Učinak stoga može biti samo
+negativan. No, koliko? I kakve vrste?</p>
+<p>
+   Tri različite razine materijalne štete dolaze od takve opstrukcije:</p>
+
+<ul>
+<li>Manje ljudi koristi program.</li>
+
+<li>Nitko od korisnika ne može prilagoditi ili ispraviti program.</li>
+
+<li>Drugi razvijatelji ne mogu učiti iz programa niti temeljiti novo djelo na
+njemu.</li>
+</ul>
+
+<p>
+   Svaka razina materijalne štete ima prateći oblik psihosocijalne štete. 
Ovo
+se odnosi na posljedice koje ljudske odluke imaju na njihove buduće
+osjećaje, stavove i sklonosti. Ove promjene u načinu razmišljanja ljudi će
+zatim imati daljnje posljedice na njihove odnose sa sugrađanima, a mogu
+imati i materijalne posljedice.</p>
+<p>
+   Ove tri razine materijalne Å¡tete rasipaju dio vrijednosti kojom je program
+mogao doprinijeti, no ne mogu je potpuno poništiti. Ukoliko rasipaju gotovo
+svu vrijednost programa, onda pisanje programa nanosi štetu društvu
+maksimalno u visini truda uloženog u pisanje programa. Nedvojbeno, program
+koji je profitabilan za prodaju mora pružiti neku izravnu materijalnu
+korist.</p>
+<p>
+   Međutim, uzimajući u obzir prateću psihosocijalnu štetu, nema granica 
Å¡teti
+koju razvoj vlasničkog softvera može učiniti.</p>
+
+<h4 id="obstructing-use">Opstrukcija korištenja programa</h4>
+<p>
+   Prva razina štete ometa jednostavno korištenje programa. Trošak kopije
+programa je gotovo nula (a taj posao možete platiti i tako da ga sami
+odradite), stoga bi na slobodnom tržištu imao cijenu blizu nuli. Naknada za
+autorska prava djeluje značajno destimulirajuće na korištenje programa. Ako
+je neki široko korišten program vlasnički, daleko manje ljudi će ga
+koristiti.</p>
+<p>
+   Lako je pokazati da je ukupan doprinos programa društvu umanjen ako mu se
+odredi vlasnik. Svaki potencijalni korisnik programa, suočen s potrebom da
+plati za njegovo korištenje, može izabrati plaćanje ili se može odreći
+korištenja programa. Kada korisnik odabere platiti, vrijednost prijenosa
+dobara između dviju strana je nula. No svaki put kada netko izabere odreći
+se korištenja programa, to šteti toj osobi, a ne donosi dobrobit
+nikome. Zbroj negativnih vrijednosti s nulama mora biti negativan.</p>
+<p>
+   No to ne umanjuje količinu rada koja je potrebna za <em>razvoj</em>
+programa. Kao posljedica, učinkovitost cijelog procesa, mjerena
+zadovoljstvom korisnika u odnosu na sat rada, smanjena je.</p>
+<p>
+   Ovo odražava presudnu razliku između kopija programa i automobila, stolica
+ili sendviča. Izvan znanstveno-fantastične literature ne postoji uređaj za
+kopiranje materijalnih objekata. No programe je jednostavno kopirati; svatko
+može proizvesti koliko god kopija je potrebno, uz vrlo malo truda. To ne
+vrijedi za materijalne objekte zbog zakona o očuvanju materije: svaka nova
+kopija mora biti izrađena od sirovina na isti način na koji je izrađena i
+prva kopija.</p>
+<p>
+   Kod materijalnih objekata, destimuliranje korištenja ima smisla, jer manje
+kupljenih objekata znači i manje sirovina i rada potrebnih da bi ih se
+izradilo. Istina je da postoji i početni trošak, trošak razvoja, koji se
+raspoređuje na količinu proizvodnje. No sve dok je granični trošak
+proizvodnje značajan, dodavanje dijela troška razvoja ne čini kvalitativnu
+razliku. Isto tako ne zahtijeva ograničenja slobode običnih korisnika.</p>
+<p>
+   Međutim, nametanje cijene na nešto što bi inače bilo besplatno 
kvalitativna
+je promjena. Središnje nametnuta naknada za distribuciju softvera postaje
+snažno destimulirajuća.</p>
+<p>
+   Štoviše, središnja proizvodnja kakva se sada prakticira neučinkovita je 
čak
+i kao sredstvo isporuke primjeraka softvera. Ovaj sustav uključuje
+stavljanje fizičkih diskova ili kaseta u suvišna pakiranja, slanje velikog
+broja njih oko svijeta i njihovog skladištenja za prodaju. Ovaj trošak
+prikazan je kao rashod u poslovanju; istina je zapravo da je to dio
+rasipanja uzrokovanog vlasništvom.</p>
+
+<h4 id="damaging-social-cohesion">Nanošenje štete društvenoj koheziji</h4>
+<p>
+   Pretpostavimo da biste i vi i vaš susjed smatrali korisnim upotrebljavati
+određeni program. Iz etičke brige za vašeg susjeda, trebali biste osjećati
+da će ispravno upravljanje situacijom omogućiti obojici da ga
+koristite. Zahtjev da se korištenje programa dozvoli samo jednom od vas, a
+spriječi drugom, razdorna je; ni vi niti vaš susjed ne biste ga trebali
+smatrati prihvatljivim.</p>
+<p>
+   Prihvaćanje tipičnog softverskog licenčnog ugovora znači izdaju vašeg
+susjeda: &ldquo;Obećajem lišiti svojeg susjeda ovog programa kako bih mogao
+imati kopiju za sebe.&rdquo; Ljudi koji čine ovakve izbore osjećaju
+unutarnji psihološki pritisak da ih opravdaju, umanjivanjem važnosti
+pomaganja svojem susjedu&mdash;stoga trpi javni duh. Ovo je psihološka šteta
+udružena s materijalnom štetom kao posljedice destimuliranja korištenja
+programa.</p>
+<p>
+   Mnogi korisnici nesvjesno prepoznaju nepravdu odbijanja dijeljenja, stoga
+odlučuju zanemariti licence i zakone i ipak dijeliti programe. No, često
+zbog toga osjećaju krivnju. Znaju da moraju kršiti zakone kako bi bili dobri
+susjedi, ali i dalje zakone smatraju mjerodavnima, pa zaključuju da je biti
+dobar susjed (što oni i jesu) nešto nevaljano i sramotno. To je također
+vrsta psihosocijalne štete, no može se izbjeći odlukom da ove licence i
+zakoni nemaju moralne vrijednosti.</p>
+<p>
+   Programeri isto tako trpe psihosocijalnu štetu znajući da mnogim 
korisnicima
+neće biti dozvoljeno korištenje njihovog rada. To dovodi do ciničnog stava
+ili do poricanja. Programer može oduševljeno opisivati rad koji smatra
+tehnički uzbudljivim; zatim, ako ga upitamo &ldquo;Hoću li ga smjeti
+koristiti?&rdquo;, raspoloženje mu splasne i priznaje da je odgovor ne. Kako
+bi izbjegao osjećaj obeshrabrenosti, ili će većinu vremena ignorirati ovu
+činjenicu ili će usvojiti ciničan stav osmišljen kako bi umanjio njenu
+važnost.</p>
+<p>
+   Od vremena Reagana, najveća nestašica u Sjedinjenim državama nisu 
tehničke
+inovacije, već volja da se zajedno radi za javno dobro. Nema smisla poticati
+prvo na Å¡tetu ovog drugog.</p>
+
+<h4 id="custom-adaptation">Opstrukcija vlastite prilagodbe programa</h4>
+<p>
+   Druga razina materijalne štete nemogućnost je prilagodbe programa. Lakoća
+mijenjanja softvera jedna je od velikih prednosti nad starijom
+tehnologijom. No, većinu komercijalno dostupnog softvera nije moguće
+izmijeniti, čak i nakon što ga kupite. Možete ga uzeti ili ostaviti, kao
+crnu kutiju&mdash;to je sve.</p>
+<p>
+   Program kojeg možete pokretati sastoji se od nizova brojeva čije je 
značenje
+nerazgovjetno. Nitko, čak ni dobar programer, ne može jednostavno izmijeniti
+brojeve kako bi program radio nešto drugo.</p>
+<p>
+   Programeri uobičajeno rade s &ldquo;izvornim kodom&rdquo; programa, koji je
+pisan u nekom programskom jeziku kao Å¡to je Fortran ili C. Programski jezik
+koristi imena kako bi se označili podaci koji se koriste i dijelovi
+programa, a operacije predstavlja simbolima kao Å¡to su &lsquo;+&rsquo; za
+zbrajanje i &lsquo;-&rsquo; za oduzimanje. Osmišljen je kako bi pomogao
+programerima čitati i mijenjati programe. Ovdje je jedan primjer, program za
+izračun udaljenosti između dvije točke u ravnini:</p>
+
+<pre>
+     float
+     distance (p0, p1)
+          struct point p0, p1;
+     {
+       float xdist = p1.x - p0.x;
+       float ydist = p1.y - p0.y;
+       return sqrt (xdist * xdist + ydist * ydist);
+     }
+</pre>
+<p>
+   Å to konkretno izvorni kod predstavlja nije bitno; bitno je da izgleda kao
+algebra, a osobi koja poznaje programski jezik bit će smislen i
+jasan. Suprotno tome, ovdje je isti taj program u izvršnom obliku, na
+računalu koje sam koristio kada sam ovo pisao:
+</p>
+
+<pre>
+     1314258944      -232267772      -231844864      1634862
+     1411907592      -231844736      2159150         1420296208
+     -234880989      -234879837      -234879966      -232295424
+     1644167167      -3214848        1090581031      1962942495
+     572518958       -803143692      1314803317
+</pre>
+
+<p>
+   Izvorni kod je (barem potencijalno) koristan svakom korisniku programa. No,
+većini korisnika nije dozvoljeno imati kopije izvornog koda. Izvorni kod
+vlasničkog programa vlasnik uglavnom drži u tajnosti, da netko iz njega ne
+bi nešto naučio. Korisnici dobivaju samo datoteke s nerazumljivim brojevima
+koje će računalo izvršavati. To znači da samo vlasnik programa može
+izmijeniti program.</p>
+<p>
+   Prijateljica mi je jednom pričala kako je oko šest mjeseci radila kao
+programer u jednoj banci, pišući program sličan nečem što je bilo
+komercijalno dostupno. Bila je uvjerena da bi, kada bi mogla dobiti izvorni
+kod tog komercijalno dostupnog programa, on mogao biti lako prilagođen
+njihovim potrebama. Banka je to bila voljna platiti, ali nije joj bilo
+dozvoljeno&mdash;izvorni kod bio je tajan. Tako joj je bilo potrebno Å¡est
+mjeseci nepotrebnog rada, rada koji se ubraja u BDP no zapravo je uzaludan.</p>
+<p>
+   Xerox je oko 1977. godine laboratoriju za umjetnu inteligenciju (AI Lab)
+<abbr title="Massachusetts Institute of Technology">MIT</abbr>-a poklonio
+grafički pisač. Pokretao ga je slobodan softver kojem smo dodali mnogo
+zgodnih mogućnosti. Na primjer, softver bi odmah po završetku ispisa
+obavijestio korisnika o tome. Svaki put kada je pisač imao neki problem, kao
+što je zastoj papira ili potrošen sav papir, softver bi odmah obavijestio
+sve korisnike čiji ispis je bio na čekanju. Ove su odlike olakšavale rad bez
+zastoja.</p>
+<p>
+   Kasnije je Xerox dao AI Labu noviji, brži pisač, jedan od prvih laserskih
+pisača. Pogonio ga je vlasnički softver koji je radio na odvojenom
+namjenskom računalu, tako da nismo mogli dodati ni jednu od naših omiljenih
+mogućnosti. Mogli smo urediti da se šalje obavijest o slanju ispisa na
+namjensko računalo, ali ne i obavijest kada je ispis završen (a vremenski
+razmak između tih dviju radnji bio je značajan). Nije postojao način na koji
+bismo mogli doznati kada je ispis zapravo dovršen, mogli smo samo
+pretpostavljati. Isto tako nitko nije bio obaviješten o zastoju papira, tako
+da je često prolazio i sat vremena prije nego je problem bio otklonjen.</p>
+<p>
+   Programeri sustava u AI Labu bili su sposobni takve probleme otkloniti,
+vjerojatno jednako sposobni kao i sami autori tog programa. Xerox nije bio
+zainteresiran za njihovo otklanjanje, a odabrali su da i nas spriječe u
+tome, tako da smo bili prisiljeni prihvatiti te probleme, koji nikada nisu
+bili riješeni.</p>
+<p>
+   Većina dobrih programera iskusila je ovu frustraciju. Banka si je mogla
+priuštiti pisanje novog programa od početka, no tipičan korisnik, bez obzira
+koliko vješt bio, može samo odustati od toga.</p>
+<p>
+   Odustajanje uzrokuje psihosocijalnu Å¡tetu&mdash;duhu
+samopouzdanja. Demoralizirajuće je živjeti u kući koju ne možete preurediti
+kako bi odgovarala vašim potrebama. To dovodi do rezignacije i
+obeshrabrenja, koje se može proširiti i utjecati na druge aspekte nečijeg
+života. Ljudi koji se ovako osjećaju nesretni su i ne rade dobro.</p>
+<p>
+   Zamislite kako bi bilo da se receptima škrtari na način na koji se to 
čini
+sa softverom. Mogli biste reći &ldquo;Kako da promijenim ovaj recept kako
+bih izbacio sol?&rdquo;, a glavni kuhar bi odgovorio &ldquo;Kako se
+usuđujete vrijeđati moj recept, plod mojeg uma i nepca, pokušavajući
+petljati po njemu? Nemate dovoljno znanja da izmijenite moj recept, a da on
+nakon toga bude ispravan!&rdquo;</p>
+<p>
+   &ldquo;Ali moj liječnik kaže da ne smijem jesti sol! Što da učinim? 
Hoćete
+li mi vi ukloniti sol?&rdquo;</p>
+<p>
+   &ldquo;Rado bih to učinio; moja naknada je samo 50&nbsp;000 dolara.&rdquo;
+Budući da vlasnik ima monopol na izmjene, naknada ima tendenciju biti
+visoka. &ldquo;Međutim, trenutno nemam vremena. Zauzet sam narudžbom da
+osmislim novi recept za brodski kolač za Ministarstvo pomorstva. Bit ću u
+mogućnosti posvetiti vam se za približno dvije godine.&rdquo;</p>
+
+<h4 id="software-development">Opstruiranje razvoja softvera</h4>
+<p>
+   Treća razina materijalne štete pogađa razvoj softvera. Razvoj softvera je
+bio evolucijski proces, gdje bi neka osoba uzela neki postojeći program i
+ponovno napisala neke njegove dijelove za jedan mogući ishod, zatim bi druga
+osoba ponovno napisala neke dijelove kako bi dodala drugi mogući ishod; u
+nekim slučajevima, to bi se nastavljalo kroz vremenski period od dvadeset
+godina. U međuvremenu, dijelovi programa bili bi
+&ldquo;kanibalizirani&rdquo; kako bi činili početak nekih drugih 
programa.</p>
+<p>
+   Postojanje vlasnika sprečava ovakvu evoluciju, čineći nužnim počinjanje
+ispočetka kada se razvija neki program. Ono također sprečava nove 
vježbenike
+u proučavanju postojećih programa kako bi naučili korisne tehnike ili čak i
+način na koji se veliki programi mogu izgrađivati.</p>
+<p>
+   Vlasnici isto tako ometaju obrazovanje. Sreo sam sjajne studente računalnih
+znanosti koji nikada nisu vidjeli izvorni kod nekog velikog programa. Mogu
+biti dobri u pisanju malih programa, ali ne mogu početi učiti različite
+vještine pisana velikih programa ako ne mogu vidjeti kako su to učinili
+drugi.</p>
+<p>
+   U bilo kojem intelektualnom području, čovjek može doseći veće visine 
stojeći
+na ramenima drugih. No to uglavnom više nije dozvoljeno u području
+softvera&mdash;možete stajati samo na ramenima drugih ljudi <em>iz vaše
+tvrtke</em>.</p>
+<p>
+   Pridružena psihosocijalna šteta utječe na duh znanstvene suradnje, koji 
je
+običavao biti toliko jak da bi znanstvenici surađivali čak i kada su njihove
+zemlje bile u ratu. U tom duhu, japanski oceanografi koji su napustili svoj
+laboratorij na jednom otoku u Pacifiku pažljivo su sačuvali svoj rad za
+osvajačke marince Sjedinjenih Država i ostavili im poruku da se dobro
+pobrinu za njega.</p>
+<p>
+   Sukob za profit razorio je ono što je međunarodni sukob poštedio. Danas
+znanstvenici iz mnogih područja ne objavljuju u svojim člancima dovoljno da
+bi omogućili drugima da ponove pokus. Objavljuju samo toliko koliko je
+dovoljno da omogući čitateljima da se dive koliko su ovi uspjeli
+napraviti. Ovo je svakako istina u računalnoj znanosti, gdje je izvorni kod
+programa o kojem se izvještava uglavnom tajan.</p>
+
+<h4 id="does-not-matter-how">Nije važno kako je dijeljenje ograničeno</h4>
+<p>
+   Raspravljao sam o učincima sprečavanja ljudi da kopiraju, mijenjaju i
+dorađuju program. Nisam odredio kako se to ometanje provodi, jer to ne
+utječe na zaključak. Bilo da se to radi zaštitom od kopiranja, autorskim
+pravima, licencama, Å¡ifriranjem, <acronym title="Read-only
+Memory">ROM</acronym> karticama ili hardverskim serijskim brojevima, ako
+<em>uspije</em> spriječiti korištenje, nanosi štetu.</p>
+<p>
+   Korisnici smatraju neke od ovih metoda odvratnijima od drugih. Predlažem da
+su najmrskije one metode koje postižu svoj cilj.</p>
+
+<h4 id="should-be-free">Softver treba biti slobodan</h4>
+<p>
+   Pokazao sam kako je vlasništvo nad programom&mdash;moć ograničavanja
+njegovog mijenjanja ili kopiranja&mdash;ometajuće. Njegovi negativni učinci
+široko su rasprostranjeni i važni. Iz toga slijedi da društvo ne bi smjelo
+imati vlasnike programa.</p>
+<p>
+   Drugi način da se ovo shvati je da je slobodan softver ono što je društvu
+potrebno, dok je vlasnički softver slab nadomjestak za to. Poticanje tog
+nadomjestka nije racionalan način dobivanja onoga što nam je potrebno.</p>
+<p>
+   Vaclav Havel nas je savjetovao da &ldquo;radimo za nešto zato što je to
+dobro, a ne samo zato Å¡to ima izgleda uspjeti.&rdquo; Tvrtka koja proizvodi
+vlasnički softver ima izgleda uspjeti u svojim uskim uvjetima, no to nije
+nešto što je dobro za društvo.</p>
+
+<h3 id="why-develop">Zašto će ljudi razvijati softver</h3>
+<p>
+   Ako uklonimo autorska prava kao način poticanja ljudi da razvijaju softver,
+isprva će se razvijati manje softvera, ali će taj softver biti
+korisniji. Nije jasno hoće li ukupno zadovoljstvo korisnika biti manje; no
+ako bude, ili ako ga budemo željeli povećati, postoje i drugi načini
+poticanja razvoja, jednako kao što postoje i drugi načini osim naplatnih
+kućica na koje se može prikupiti novac za ceste. Prije nego što počnem
+govoriti o tome kako se to može učiniti, želim provjeriti koliko je umjetnog
+poticaja istinski potrebno.</p>
+
+<h4 id="fun">Programiranje je zabavno</h4>
+<p>
+   Postoje neka zanimanja za koje će se rijetki opredijeliti, osim zbog novca;
+na primjer, izgradnja cesta. Postoje druga područja istraživanja i
+umjetnosti u kojima nema velike mogućnosti da se postane bogat, za koje se
+ljudi opredjeljuju zbog svojeg zanosa ili njihove vrijednosti za
+društvo. Primjeri uključuju matematičku logiku, klasičnu glazbu i
+arheologiju, te političko organiziranje među radnicima. Ljudi se natječu,
+više tužno nego žestoko, za tih nekoliko dostupnih plaćenih namještenja, 
od
+kojih nijedno nije naročito dobro plaćeno. Postoji mogućnost da čak i plate
+za priliku da rade u određenom području, ako si to mogu priuštiti.</p>
+<p>
+   Takvo se područje može preko noći preobraziti ako počne nuditi 
mogućnost
+bogaćenja. Kada se jedan radnik obogati, ostali zahtijevaju istu
+priliku. Uskoro svi mogu zahtijevati veliku količinu novca da bi radili ono
+Å¡to su do tada radili iz zadovoljstva. Nakon nekoliko godina, svatko povezan
+s tim područjem rada s podsmijehom će gledati na pomisao da u tom području
+nešto radi bez velike financijske koristi. Savjetovat će društvene planere
+da osiguraju takvu financijsku korist, propisujući posebne povlastice, moći
+i monopol koji su potrebni za to.</p>
+<p>
+   Ova se promjena dogodila u području računalnog programiranja osamdesetih
+godina dvadesetog stoljeća. U sedamdesetim godinama su se pojavili članci o
+&ldquo;računalnom ovisništvu&rdquo;: korisnici su bili &ldquo;online&rdquo;
+i trošili na to velik novac. Općenito se smatralo da ljudi često vole
+programiranje dovoljno snažno da unište svoj brak. Danas se općenito smatra
+da nitko ne bi želio programirati, osim za veliku plaću. Ljudi su zaboravili
+ono Å¡to su prije znali.</p>
+<p>
+   Ako je u nekom trenutku istina da će većina ljudi raditi u određenom
+području jedino za visoku plaću, ne mora tako i ostati. Dinamika promjene
+može ići i unatrag, ako društvo osigura poticaj. Ako uklonimo mogućnost
+velikog bogatstva, tada će nakon nekog vremena, kada ljudi prilagode svoje
+stavove, ponovno biti željni rada u tom području radi zadovoljstva zbog
+postignuća.</p>
+<p>
+   Pitanje &ldquo;Kako da platimo programere?&rdquo; postaje lakše kada
+shvatimo da se ne radi o tome da im platimo cijelo bogatstvo. Lakše je
+jednostavno osigurati im dobar život.</p>
+
+<h4 id="funding">Financiranje slobodnog softvera</h4>
+<p>
+   Ustanove koje plaćaju programere ne moraju biti softverske kuće. Mnoge 
druge
+ustanove koje to mogu raditi već postoje.</p>
+<p>
+   Za proizvođače hardvera je bitno da podržavaju razvoj softvera čak i 
ako ne
+mogu kontrolirati korištenje softvera. Godine 1970. mnogo je njihovog
+softvera bilo slobodno jer nisu razmatrali njegovo ograničavanje. Danas
+svojom sklonošću pridruživanja konzorcijima pokazuju svoje shvaćanje da
+posjedovanje softvera nije nešto što im je uistinu važno.</p>
+<p>
+   Sveučilišta provode mnoge softverske projekte. Danas često prodaju svoje
+rezultate, ali 1970. to nisu činili. Postoji li ikakva sumnja u to da bi
+sveučilišta razvijala slobodan softver ako im ne bi bilo dopušteno prodavati
+softver? Ove bi se projekte moglo podržavati istim vladinim ugovorima i
+stipendijama kojima se sada podržava razvoj vlasničkog softvera.</p>
+<p>
+   Danas je uobičajeno da sveučilišni istraživači dobiju stipendije za 
razvoj
+sustava, razviju ga gotovo do kraja i nazovu ga &ldquo;dovršenim&rdquo;, a
+zatim osnuju tvrtke gdje zaista dovrše projekt i učine ga
+upotrebljivim. Ponekad nedovršenu verziju proglase &ldquo;slobodnom&rdquo;;
+ako su pokvareni do srži, umjesto toga od sveučilišta zatraže ekskluzivnu
+licencu. To nije tajna: otvoreno je priznaju svi kojih se tiče. No kada
+istraživači ne bi bili izloženi iskušenju da čine ove stvari, ipak bi i
+dalje radili svoja istraživanja. </p>
+<p>
+   Programeri koji pišu slobodan softver mogu za život zarađivati prodajom
+usluga povezanih s tim softverom. Bio sam plaćen da prenesem <a
+href="/software/gcc/">GNU-ov prevodilac za jezik C</a> na novi hardver i da
+izradim dodatke korisničkog sučelja za <a href="/software/emacs/">GNU-ov
+Emacs</a>. (Ta poboljšanja, kada su gotova, nudim javnosti.) Također držim i
+predavanja za koja sam plaćen.</p>
+<p>
+   Nisam sam u ovome načinu rada, sada postoji uspješna, rastuća korporacija
+koja ne radi nikakvu drugu vrstu posla. Više drugih tvrtki isto tako pružaju
+komercijalnu podršku za slobodan softver sustava GNU. To je začetak
+gospodarske grane za neovisnu softversku podršku&mdash;gospodarske grane
+koja bi mogla postati prilično velika ukoliko slobodan softver postane
+dominantan. To korisnicima pruža mogućnost koja, osim za one vrlo bogate,
+uglavnom nije dostupna kod vlasničkog softvera.</p>
+<p>
+   Nove ustanove kao Å¡to je <a href="/fsf/fsf.html">Zaklada za slobodan
+softver</a> također mogu financirati programere. Većina novčanih sredstava
+Zaklade dolazi od korisnika koji poštom kupuju magnetske trake. Softver na
+trakama je slobodan, što znači da svaki korisnik ima slobodu kopirati ga i
+mijenjati, no svejedno mnogi plaćaju da bi dobili kopije. (Prisjetite se da
+se &ldquo;slobodan softver&rdquo; odnosi na slobodu, ne na cijenu.) Neki
+korisnici koji već imaju kopiju naručuju trake kao način davanja priloga za
+kojeg misle da ga zaslužujemo. Zaklada isto tako prima i značajne donacije
+od proizvođača računala.</p>
+<p>
+   Zaklada za slobodan softver je neprofitna i njezin prihod troši se na
+zapošljavanje što je moguće više programera. Da je postavljena kao 
poduzeće,
+koje distribuira javnosti isti slobodan softver za istu naknadu, sada bi
+svojem osnivaču osiguravala vrlo dobre prihode.</p>
+<p>
+   Zato što je Zaklada osnovana kao neprofitna, programeri često rade za
+Zakladu u pola cijene koju bi mogli postići drugdje. Čine to zbog toga što
+nemamo birokraciju, a i zbog toga što osjećaju zadovoljstvo znajući da
+korištenje njihovog rada neće biti ometano. Najviše od svega, čine to zato
+Å¡to je programiranje zabavno. Dodatno, volonteri su za nas napisali mnogo
+korisnih programa. (Čak su i pisci tehničke dokumentacije počeli
+volontirati.)</p>
+<p>
+   Ovo potvrđuje da je područje programiranja najviše očaravajuće od svih
+područja, zajedno s glazbom i umjetnošću. Ne moramo se plašiti da nitko 
neće
+htjeti programirati.</p>
+
+<h4 id="owe">Å to korisnici duguju razvijateljima?</h4>
+<p>
+   Postoji dobar razlog da korisnici softvera osjećaju moralnu obavezu
+doprinijeti njegovom razvoju. Razvijatelji slobodnog softvera doprinose radu
+korisnika, tako da je i pošteno i u dugoročnom interesu korisnika
+financirati ih kako bi nastavili.</p>
+<p>
+   Međutim, ovo se ne odnosi na razvijatelje vlasničkog softvera, budući da
+opstruktivnost zaslužuje kaznu, a ne nagradu.</p>
+<p>
+   Stoga imamo paradoks: razvijatelj slobodnog softvera ima pravo na podršku
+korisnika, no bilo kakav pokušaj da se ova moralna dužnost pretvori u uvjet
+razara temelje za ovu dužnost. Razvijatelj može ili zaslužiti nagradu ili je
+zahtijevati, ali ne može oboje.</p>
+<p>
+   Vjerujem da etički razvijatelj suočen s ovim paradoksom mora djelovati 
tako
+da zasluži nagradu, no trebao bi i moliti korisnike za dobrovoljne
+donacije. Na kraju će korisnici naučiti podržavati razvijatelje bez prisile,
+jednako kako su naučili podržavati javne radio i televizijske postaje.</p>
+
+<h3 id="productivity">Što je softverska učinkovitost? </h3>
+<p>
+   Kada bi softver bio slobodan, i dalje bismo imali programere, no možda bi 
ih
+bilo manje. Bi li to bilo loše za društvo?</p>
+<p>
+   Ne nužno. Danas napredne države imaju manje poljoprivrednika nego
+1900. godine, no ne mislimo da je to loše za društvo, zato jer manje njih
+proizvodi više hrane za potrošače nego što je prije činilo njih više. To
+nazivamo poboljšanom učinkovitošću. Slobodan softver bi zahtijevao daleko
+manje programera da bi se zadovoljila potreba, zbog povećane softverske
+učinkovitosti na svim razinama:</p>
+
+<ul>
+<li> Å ira upotreba svakog razvijenog programa.</li>
+<li> Mogućnost prilagođavanja postojećih programa umjesto započinjanja 
ispočetka.</li>
+<li> Bolje obrazovanje programera.</li>
+<li> Uklanjanje podvostručenog truda prilikom razvijanja.</li>
+</ul>
+
+<p>
+   Oni koji prigovaraju suradnji tvrdeći da bi rezultirala zapošljavanjem 
manje
+programera zapravo prigovaraju povećanoj učinkovitosti. Usprkos tome, ti
+ljudi uglavnom prihvaćaju široko rasprostranjeno uvjerenje da je softverskoj
+industriji potrebna veća učinkovitost. Kako to?</p>
+<p>
+   &ldquo;Softverska učinkovitost&rdquo; može značiti dvije različite 
stvari:
+ukupnu učinkovitost cjelokupnog softverskog razvoja, ili učinkovitost
+pojedinačnih projekata. Ukupna učinkovitost je ono što bi društvo željelo 
da
+se poveća, a najizravniji način da se to učini je da se uklone umjetne
+prepreke suradnji koje smanjuju tu učinkovitost. No, istraživači koji
+proučavaju područje &ldquo;softverske učinkovitosti&rdquo; usredotočuju se
+samo na ovaj drugi, ograničeni, smisao tog izraza, gdje poboljšanje
+zahtijeva težak tehnički napredak.</p>
+
+<h3 id="competition">Je li konkurencija neizbježna?</h3>
+<p>
+   Je li neizbježno da se ljudi pokušavaju natjecati, nadmašiti svoje 
suparnike
+u društvu? Možda jest. No konkurencija sama po sebi nije štetna, štetna
+stvar je <em>borba</em>.</p>
+<p>
+   Postoji mnogo načina na koje se moguće natjecati. Natjecanje se može
+sastojati od pokušaja da uvijek postignemo više, da nadmašimo ono što su
+drugi učinili. Na primjer, nekada, natjecanje se odvijalo među programerskim
+čarobnjacima&mdash;natjecanje u tome tko može natjerati računalo da napravi
+najnevjerojatniju stvar ili u tome tko može napraviti najkraći ili najbrži
+program za određeni zadatak. Ovakva vrsta natjecanja donosi dobrobit
+svakome, <em>tako dugo dok</em> se održava fer sportski duh.</p>
+<p>
+   Konstruktivno natjecanje je dovoljno da bi motiviralo ljude za velike
+napore. Mnogi ljudi natječu se kako bi bili prvi koji su posjetili sve
+zemlje svijeta, neki čak troše bogatstvo pokušavajući to učiniti. No, ne
+podmićuju kapetane brodova da nasuču svoje rivale na puste otoke. Zadovoljni
+su time da najbolji pobijedi.</p>
+<p>
+   Natjecanje postaje borba kada natjecatelji počnu pokušavati ometati jedni
+druge umjesto da sami napreduju&mdash;kada izraz &ldquo;Neka najbolji
+pobijedi&rdquo; ustupi mjesto izrazu &ldquo;Hoću pobijediti, bio najbolji
+ili ne.&rdquo; Vlasnički softver štetan je, ne zato što je to oblik
+natjecanja, nego zato što je to oblik borbe među građanima našeg 
društva.</p>
+<p>
+   Natjecanje u poslu nije nužno borba. Na primjer, kada se trgovine 
mješovitom
+robom natječu, sav njihov napor usmjeren je na poboljšavanje vlastitog
+djelovanja, ne na sabotažu suparnika. No, ovo nije iskazivanje posebne
+posvećenosti poslovnoj etici, prije je to zato što je, osim fizičkog
+nasilja, malo prostora za borbu u toj vrsti posla.Ne dijele sva poslovna
+područja ovu osobinu. Zadržavanje informacije koja bi mogla svima pomoći da
+napreduju oblik je borbe.</p>
+<p>
+   Poslovna ideologija ne priprema ljude da se odupru iskušenju borbe s
+konkurencijom. Neke vrste borbe izbačene su antitrustovskim zakonima,
+istinom u zakonima o oglašavanju i slično, ali umjesto da to uopće u 
načelno
+odbacivanje borbe općenito, direktori su izmislili druge oblike borbe koji
+nisu posebno zabranjeni. Resursi društva rasipaju se u ekonomskom
+ekvivalentu frakcijskog građanskog rata.</p>
+
+<h3 id="communism">&ldquo;Zašto se ne preseliš u Rusiju?&rdquo;</h3>
+<p>
+   U Sjedinjenim Državama, svaki zagovornik bilo čega osim krajnjeg oblika
+laissez-faire sebičnosti često je čuo ovakvu optužbu. Na primjer, uperena 
je
+protiv onih koji podržavaju nacionalni sustav zdravstvene skrbi, kakav
+postoji u svim drugim industrijaliziranim narodima svijeta. Uperena je
+protiv javne podrške umjetnosti, također zajedničke svim naprednim
+narodima. Pomisao da građani imaju bilo kakvu dužnost prema javnom dobru u
+Americi je izjednačena s komunizmom. No, koliko su te ideje zaista 
slične?</p>
+<p>
+   Komunizam kakav je primjenjivao Sovjetski savez bio je sustav središnje
+kontrole gdje je sva djelatnost bila jednoobrazna, navodno za opće dobro, no
+zapravo uime članova Komunističke partije. Isto tako je oprema za kopiranje
+bila strogo čuvana kako bi se spriječilo ilegalno kopiranje.</p>
+<p>
+   Američki sustav softverskih autorskih prava primjenjuje središnju kontrolu
+nad distribucijom programa i čuva opremu za kopiranje automatskim sustavima
+zaštite od kopiranja kako bi spriječio ilegalno kopiranje.</p>
+<p>
+   Suprotno tome, ja radim na tome da izgradim sustav u kojem su ljudi slobodni
+odlučiti o svojim djelovanjima, a naročito, slobodni pomoći svojim susjedima
+i slobodni izmijeniti i poboljšati alate koje koriste u svakodnevnom
+životu. Sustav temeljen na dobrovoljnoj suradnji i na decentralizaciji.</p>
+<p>
+   Dakle, ako ćemo suditi gledišta po njihovim sličnostima ruskom komunizmu,
+vlasnici softvera su ti koji su komunisti.</p>
+
+<h3 id="premises">Pitanje pretpostavki</h3>
+<p>
+   U ovom dokumentu krećem od pretpostavke da korisnik softvera nije manje
+važan od autora, ili čak autorovog poslodavca. Drugim riječima, njihovi
+interesi i potrebe imaju jednaku težinu, kada odlučujemo koji je pravac
+djelovanja najbolji.</p>
+<p>
+   Ova pretpostavka nije općeprihvaćena. Mnogi se drže toga da je autorov
+poslodavac bitno važniji od bilo koga drugog. Kažu, na primjer, da je smisao
+vlasništva nad softverom davanje autorovom poslodavcu prednosti koju
+zaslužuje&mdash;bez obzira na to kako to može utjecati na javnost.</p>
+<p>
+   Nema koristi od pokušaja dokazivanja ili pobijanja ovih pretpostavki. Dokaz
+zahtijeva dijeljene pretpostavke. Stoga je većina onoga što imam za reći
+namijenjeno samo onima koji dijele moje pretpostavke, ili ih barem zanima
+koje su njihove posljedice. Za one koji vjeruju da su vlasnici važniji od
+svih drugih, ovaj dokument je jednostavno beznačajan.</p>
+<p>
+   No, zašto bi veliki broj Amerikanaca prihvatio pretpostavku kojom se
+određeni ljudi po važnosti izdižu iznad svih drugih? Djelomično zbog
+uvjerenja da je ova pretpostavka dio pravne tradicije američkog
+društva. Neki ljudi misle da dovođenje te pretpostavke u pitanje znači
+izazov temeljima društva.</p>
+<p>
+   Važno je da ti ljudi shvate da ove pretpostavke nisu dio naše pravne
+tradicije. Nikada nisu niti bile.</p>
+<p>
+   Dakle, Ustav kaže da je smisao autorskih prava &ldquo;promicati napredak
+znanosti i korisnih umjetnosti.&rdquo; Vrhovni sud pojasnio je to,
+izjavljujući u slučaju <em>Fox Filma protiv Doyala</em> da &ldquo;jedini
+interes Sjedinjenih Država i prvenstveni cilj dodjeljivanja monopola
+[autorskih prava] leži u općim dobrobitima koje javnost dobiva od truda
+autora.&rdquo;</p>
+<p>
+   Od nas se ne zahtijeva da se složimo s Ustavom ili Vrhovnim sudom. (U 
jednom
+trenutku, oboje su dopuštali ropstvo.) Dakle, njihovi stavovi ne pobijaju
+pretpostavku nadmoćnosti vlasnika. No, nadam se da će svijest o tome da je
+to pretpostavka radikalno desnog krila, a ne tradicionalno priznata
+pretpostavka, oslabiti njenu privlačnost.</p>
+
+<h3 id="conclusion">Zaključak</h3>
+<p>
+   Želimo vjerovati da naše društvo potiče pomaganje svojem susjedu, no 
svaki
+put kada nagradimo nečiju opstruktivnost, ili se divimo nečijem bogatstvu
+koje su stekli na ovaj način, šaljemo suprotnu poruku.</p>
+<p>
+   Škrtarenje softverom jedan je oblik naše opće voljnosti da zanemarimo
+blagostanje društva u zamjenu za osobnu dobit. Možemo to zanemarivanje
+pratiti od Ronalda Reagana do Dicka Cheneya, od Exxona do Enrona, od
+neuspješnih banaka do neuspješnih škola. Možemo ga mjeriti veličinom
+beskućničke populacije i zatvorske populacije. Protudruštveni duh hrani se
+sam sobom, jer što više vidimo da nam drugi ljudi ne žele pomoći, više se
+uzaludnim čini da mi pomognemo njima. Time se društvo raspada u džunglu.</p>
+<p>
+   Ne želimo li živjeti u džungli, moramo promijeniti naše stavove. Moramo
+početi slati poruku da je dobar građanin onaj koji surađuje kada je to
+svrsishodno, a ne onaj koji je uspješan u uzimanju od drugih. Nadam se da će
+pokret za slobodan softver tome doprinijeti: barem u jednom području,
+zamijenit ćemo džunglu efikasnijim sustavom koji potiče i funkcionira na
+dobrovoljnoj suradnji.</p>
+
+
+<h3 id="footnotes">Napomene</h3>
+
+<ol>
+<li id="f1">Riječ &ldquo;slobodan&rdquo; u izrazu &ldquo;slobodan 
softver&rdquo; odnosi
+se na slobodu, a ne na cijenu; cijena plaćena za primjerak slobodnog
+programa može biti nula, ili mala, ili (rijetko) prilično velika.</li>
+
+<li id="f2">Problemi zagađenja i prometne zagušenosti ne mijenjaju ovaj
+zaključak. Želimo li vožnju učiniti skupljom kako bismo destimulirali 
vožnju
+općenito, nepovoljno je to učiniti upotrebom naplatnih kućica, koje
+doprinose i zagađenju i zagušenju. Porez na gorivo mnogo je bolji. Jednako
+tako, želja da poboljšamo sigurnost ograničavajući najveću dozvoljenu 
brzinu
+nebitna je; cesta sa slobodnim pristupom povećava prosječnu brzinu
+izbjegavanjem zaustavljanja i zadržavanja, za bilo koje ograničenje 
brzine.</li>
+
+<li id="f3">Netko može smatrati određeni računalni program nečim štetnim 
Å¡to ne bi
+smjelo uopće biti dostupno, kao što je baza podataka osobnih informacija
+Lotus Marketplace, koja je povučena iz prodaje zbog neodobravanja
+javnosti. Većina onoga što govorim ne odnosi se na ovaj slučaj, ali nema
+previše smisla prepirati se zbog postojanja vlasnika na temelju toga da će
+vlasnici uzrokovati manju dostupnost programa. Vlasnik ga neće učiniti
+<em>potpuno</em> nedostupnim, kao što bismo željeli u slučaju programa čije
+se korištenje smatra štetnim.</li>
+</ol>
+
+<hr />
+<h4>Ovaj esej objavljen je u djelu <a
+href="http://shop.fsf.org/product/free-software-free-society/";><cite>Slobodan
+softver, slobodno društvo: Izabrani eseji Richarda M. 
Stallmana</cite></a></h4>
+
+<div style="font-size: small;">
+
+<!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't have notes.-->
+ </div>
+</div>
+
+<!-- for id="content", starts in the include above -->
+<!--#include virtual="/server/footer.hr.html" -->
+<div id="footer">
+
+<p>Molimo vas, općenite upite o FSF &amp; GNU šaljite na <a
+href="mailto:address@hidden";>&lt;address@hidden&gt;</a>. Postoje i <a
+href="/contact/">drugi načini kontaktiranja</a> FSF-a. Prekinute poveznice i
+ostale ispravke ili prijedloge možete poslati na <a
+href="mailto:address@hidden";>&lt;address@hidden&gt;</a>.</p>
+
+<p>
+<!-- TRANSLATORS: Ignore the original text in this paragraph,
+        replace it with the translation of these two:
+
+        We work hard and do our best to provide accurate, good quality
+        translations.  However, we are not exempt from imperfection.
+        Please send your comments and general suggestions in this regard
+        to <a href="mailto:address@hidden";>
+
+        &lt;address@hidden&gt;</a>.</p>
+
+        <p>For information on coordinating and submitting translations of
+        our web pages, see <a
+        href="/server/standards/README.translations.html">Translations
+        README</a>. -->
+Radimo naporno i dajemo sve od sebe kako bismo pružili točne, visoko
+kvalitetne prijevode. Međutim, nismo oslobođeni od nesavršenosti. Molimo
+vas, šaljite svoje komentare i općenite prijedloge u tom smislu na <a
+href="mailto:address@hidden";>&lt;address@hidden&gt;</a>.
+Za informacije o koordiniranju i dostavljanju prijevoda naših mrežnih
+stranica, pogledajte <a
+href="/server/standards/README.translations.html">PROČITAJME za
+prijevode</a>.</p>
+
+<p>Copyright &copy; 1991, 1992, 1998, 2000, 2001, 2006, 2007, 2010 Free
+Software Foundation, Inc.</p>
+
+<p>Ovo djelo dano je na korištenje pod <a rel="license"
+href="http://creativecommons.org/licenses/by-nd/3.0/us/deed.hr";>licencom
+Creative Commons Imenovanje-Bez prerada 3.0 SAD</a>.</p>
+
+<!--#include virtual="/server/bottom-notes.hr.html" -->
+<div class="translators-credits">
+
+<!--TRANSLATORS: Use space (SPC) as msgstr if you don't want credits.-->
+<b>Prijevod</b>: Nevenko Baričević, 2013.</div>
+
+
+ <p><!-- timestamp start -->
+Vrijeme zadnje izmjene:
+
+$Date: 2013/08/24 18:58:42 $
+
+<!-- timestamp end -->
+</p>
+</div>
+</div>
+</body>
+</html>

Index: po/shouldbefree.hr-en.html
===================================================================
RCS file: po/shouldbefree.hr-en.html
diff -N po/shouldbefree.hr-en.html
--- /dev/null   1 Jan 1970 00:00:00 -0000
+++ po/shouldbefree.hr-en.html  24 Aug 2013 18:58:42 -0000      1.1
@@ -0,0 +1,883 @@
+<!--#include virtual="/server/header.html" -->
+<!-- Parent-Version: 1.75 -->
+<title>Why Software Should Be Free
+- GNU Project - Free Software Foundation</title>
+<!--#include virtual="/philosophy/po/shouldbefree.translist" -->
+<!--#include virtual="/server/banner.html" -->
+<h2>Why Software Should Be Free</h2>
+
+<p>
+by <a href="http://www.stallman.org/";><strong>Richard Stallman</strong></a></p>
+<h3 id="introduction">Introduction</h3>
+<p>
+The existence of software inevitably raises the question of how
+decisions about its use should be made.  For example, suppose one
+individual who has a copy of a program meets another who would like a
+copy.  It is possible for them to copy the program; who should decide
+whether this is done?  The individuals involved?  Or another party,
+called the &ldquo;owner&rdquo;?</p>
+<p>
+   Software developers typically consider these questions on the
+assumption that the criterion for the answer is to maximize developers'
+profits. The political power of business has led to the government
+adoption of both this criterion and the answer proposed by the
+developers: that the program has an owner, typically a corporation
+associated with its development.</p>
+<p>
+   I would like to consider the same question using a different
+criterion: the prosperity and freedom of the public in general.</p>
+<p>
+   This answer cannot be decided by current law&mdash;the law should
+conform to ethics, not the other way around.  Nor does current
+practice decide this question, although it may suggest possible
+answers.  The only way to judge is to see who is helped and who is
+hurt by recognizing owners of software, why, and how much.  In other
+words, we should perform a cost-benefit analysis on behalf of society
+as a whole, taking account of individual freedom as well as production
+of material goods.</p>
+<p>
+   In this essay, I will describe the effects of having owners, and
+show that the results are detrimental.  My conclusion is that
+programmers have the duty to encourage others to share, redistribute,
+study, and improve the software we write: in other words, to write
+<a href="/philosophy/free-sw.html">&ldquo;free&rdquo;
+software</a>.<a href="#f1">(1)</a></p>
+
+<h3 id="owner-justification">How Owners Justify Their Power</h3>
+<p>
+   Those who benefit from the current system where programs are property
+offer two arguments in support of their claims to own programs: the
+emotional argument and the economic argument.</p>
+<p>
+   The emotional argument goes like this: &ldquo;I put my sweat, my
+heart, my soul into this program.  It comes from <em>me</em>,
+it's <em>mine</em>!&rdquo;</p>
+<p>
+   This argument does not require serious refutation.  The feeling of
+attachment is one that programmers can cultivate when it suits them;
+it is not inevitable.  Consider, for example, how willingly the same
+programmers usually sign over all rights to a large corporation for a
+salary; the emotional attachment mysteriously vanishes.  By contrast,
+consider the great artists and artisans of medieval times, who didn't
+even sign their names to their work.  To them, the name of the artist
+was not important.  What mattered was that the work was done&mdash;and
+the purpose it would serve.  This view prevailed for hundreds of
+years.</p>
+<p>
+   The economic argument goes like this: &ldquo;I want to get rich
+(usually described inaccurately as &lsquo;making a living&rsquo;), and
+if you don't allow me to get rich by programming, then I won't
+program.  Everyone else is like me, so nobody will ever program.  And
+then you'll be stuck with no programs at all!&rdquo; This threat is
+usually veiled as friendly advice from the wise.</p>
+<p>
+   I'll explain later why this threat is a bluff.  First I want to
+address an implicit assumption that is more visible in another
+formulation of the argument.</p>
+<p>
+   This formulation starts by comparing the social utility of a
+proprietary program with that of no program, and then concludes that
+proprietary software development is, on the whole, beneficial, and
+should be encouraged.  The fallacy here is in comparing only two
+outcomes&mdash;proprietary software versus no software&mdash;and assuming
+there are no other possibilities.</p>
+<p>
+   Given a system of software copyright, software development is
+usually linked with the existence of an owner who controls the
+software's use.  As long as this linkage exists, we are often faced with
+the choice of proprietary software or none.  However, this linkage is
+not inherent or inevitable; it is a consequence of the specific
+social/legal policy decision that we are questioning: the decision to
+have owners.  To formulate the choice as between proprietary software
+versus no software is begging the question.</p>
+
+<h3 id="against-having-owners">The Argument against Having Owners</h3>
+<p>
+   The question at hand is, &ldquo;Should development of software be linked
+with having owners to restrict the use of it?&rdquo;</p>
+<p>
+   In order to decide this, we have to judge the effect on society of
+each of those two activities <em>independently</em>: the effect of developing
+the software (regardless of its terms of distribution), and the effect
+of restricting its use (assuming the software has been developed).  If
+one of these activities is helpful and the other is harmful, we would be
+better off dropping the linkage and doing only the helpful one.</p>
+<p>
+   To put it another way, if restricting the distribution of a program
+already developed is harmful to society overall, then an ethical
+software developer will reject the option of doing so.</p>
+<p>
+   To determine the effect of restricting sharing, we need to compare
+the value to society of a restricted (i.e., proprietary) program with
+that of the same program, available to everyone.  This means comparing
+two possible worlds.</p>
+<p>
+   This analysis also addresses the simple counterargument sometimes
+made that &ldquo;the benefit to the neighbor of giving him or her a
+copy of a program is cancelled by the harm done to the owner.&rdquo;
+This counterargument assumes that the harm and the benefit are equal
+in magnitude.  The analysis involves comparing these magnitudes, and
+shows that the benefit is much greater.</p>
+<p>
+   To elucidate this argument, let's apply it in another area: road
+construction.</p>
+<p>
+   It would be possible to fund the construction of all roads with
+tolls. This would entail having toll booths at all street corners.
+Such a system would provide a great incentive to improve roads.  It
+would also have the virtue of causing the users of any given road to
+pay for that road.  However, a toll booth is an artificial obstruction
+to smooth driving&mdash;artificial, because it is not a consequence of
+how roads or cars work.</p>
+<p>
+   Comparing free roads and toll roads by their usefulness, we find
+that (all else being equal) roads without toll booths are cheaper to
+construct, cheaper to run, safer, and more efficient to
+use.<a href="#f2">(2)</a> In a poor country, tolls may make the roads
+unavailable to many citizens.  The roads without toll booths thus
+offer more benefit to society at less cost; they are preferable for
+society.  Therefore, society should choose to fund roads in another
+way, not by means of toll booths.  Use of roads, once built, should be
+free.</p>
+<p>
+   When the advocates of toll booths propose them as <em>merely</em> a
+way of raising funds, they distort the choice that is available.  Toll
+booths do raise funds, but they do something else as well: in effect,
+they degrade the road.  The toll road is not as good as the free road;
+giving us more or technically superior roads may not be an improvement
+if this means substituting toll roads for free roads.</p>
+<p>
+   Of course, the construction of a free road does cost money, which the
+public must somehow pay.  However, this does not imply the inevitability
+of toll booths.  We who must in either case pay will get more value for
+our money by buying a free road.</p>
+<p>
+   I am not saying that a toll road is worse than no road at all.
+That would be true if the toll were so great that hardly anyone used
+the road&mdash;but this is an unlikely policy for a toll collector.
+However, as long as the toll booths cause significant waste and
+inconvenience, it is better to raise the funds in a less obstructive
+fashion.</p>
+<p>
+   To apply the same argument to software development, I will now show
+that having &ldquo;toll booths&rdquo; for useful software programs
+costs society dearly: it makes the programs more expensive to
+construct, more expensive to distribute, and less satisfying and
+efficient to use.  It will follow that program construction should be
+encouraged in some other way.  Then I will go on to explain other
+methods of encouraging and (to the extent actually necessary) funding
+software development.</p>
+
+<h4 id="harm-done">The Harm Done by Obstructing Software</h4>
+<p>
+   Consider for a moment that a program has been developed, and any
+necessary payments for its development have been made; now society must
+choose either to make it proprietary or allow free sharing and use.
+Assume that the existence of the program and its availability is a
+desirable thing.<a href="#f3">(3)</a></p>
+<p>
+   Restrictions on the distribution and modification of the program
+cannot facilitate its use.  They can only interfere.  So the effect can
+only be negative.  But how much?  And what kind?</p>
+<p>
+   Three different levels of material harm come from such obstruction:</p>
+
+<ul>
+<li>Fewer people use the program.</li>
+
+<li>None of the users can adapt or fix the program.</li>
+
+<li>Other developers cannot learn from the program, or base new work on 
it.</li>
+</ul>
+
+<p>
+   Each level of material harm has a concomitant form of psychosocial
+harm. This refers to the effect that people's decisions have on their
+subsequent feelings, attitudes, and predispositions.  These changes in
+people's ways of thinking will then have a further effect on their
+relationships with their fellow citizens, and can have material
+consequences.</p>
+<p>
+   The three levels of material harm waste part of the value that the
+program could contribute, but they cannot reduce it to zero.  If they
+waste nearly all the value of the program, then writing the program
+harms society by at most the effort that went into writing the program.
+Arguably a program that is profitable to sell must provide some net
+direct material benefit.</p>
+<p>
+   However, taking account of the concomitant psychosocial harm, there
+is no limit to the harm that proprietary software development can do.</p>
+
+<h4 id="obstructing-use">Obstructing Use of Programs</h4>
+<p>
+   The first level of harm impedes the simple use of a program.  A copy
+of a program has nearly zero marginal cost (and you can pay this cost by
+doing the work yourself), so in a free market, it would have nearly zero
+price.  A license fee is a significant disincentive to use the program.
+If a widely useful program is proprietary, far fewer people will use it.</p>
+<p>
+   It is easy to show that the total contribution of a program to
+society is reduced by assigning an owner to it.  Each potential user of
+the program, faced with the need to pay to use it, may choose to pay,
+or may forego use of the program.  When a user chooses to pay, this is a
+zero-sum transfer of wealth between two parties.  But each time someone
+chooses to forego use of the program, this harms that person without
+benefiting anyone.  The sum of negative numbers and zeros must be
+negative.</p>
+<p>
+   But this does not reduce the amount of work it takes to <em>develop</em>
+the program.  As a result, the efficiency of the whole process, in
+delivered user satisfaction per hour of work, is reduced.</p>
+<p>
+   This reflects a crucial difference between copies of programs and
+cars, chairs, or sandwiches.  There is no copying machine for material
+objects outside of science fiction.  But programs are easy to copy;
+anyone can produce as many copies as are wanted, with very little
+effort.  This isn't true for material objects because matter is
+conserved: each new copy has to be built from raw materials in the same
+way that the first copy was built.</p>
+<p>
+   With material objects, a disincentive to use them makes sense,
+because fewer objects bought means less raw material and work needed
+to make them.  It's true that there is usually also a startup cost, a
+development cost, which is spread over the production run.  But as long
+as the marginal cost of production is significant, adding a share of the
+development cost does not make a qualitative difference.  And it does
+not require restrictions on the freedom of ordinary users.</p>
+<p>
+   However, imposing a price on something that would otherwise be free
+is a qualitative change.  A centrally imposed fee for software
+distribution becomes a powerful disincentive.</p>
+<p>
+   What's more, central production as now practiced is inefficient even
+as a means of delivering copies of software.  This system involves
+enclosing physical disks or tapes in superfluous packaging, shipping
+large numbers of them around the world, and storing them for sale.  This
+cost is presented as an expense of doing business; in truth, it is part
+of the waste caused by having owners.</p>
+
+<h4 id="damaging-social-cohesion">Damaging Social Cohesion</h4>
+<p>
+   Suppose that both you and your neighbor would find it useful to run a
+certain program.  In ethical concern for your neighbor, you should feel
+that proper handling of the situation will enable both of you to use it.
+A proposal to permit only one of you to use the program, while
+restraining the other, is divisive; neither you nor your neighbor should
+find it acceptable.</p>
+<p>
+   Signing a typical software license agreement means betraying your
+neighbor: &ldquo;I promise to deprive my neighbor of this program so
+that I can have a copy for myself.&rdquo; People who make such choices
+feel internal psychological pressure to justify them, by downgrading
+the importance of helping one's neighbors&mdash;thus public spirit
+suffers. This is psychosocial harm associated with the material harm
+of discouraging use of the program.</p>
+<p>
+   Many users unconsciously recognize the wrong of refusing to share, so
+they decide to ignore the licenses and laws, and share programs anyway.
+But they often feel guilty about doing so.  They know that they must
+break the laws in order to be good neighbors, but they still consider
+the laws authoritative, and they conclude that being a good neighbor
+(which they are) is naughty or shameful.  That is also a kind of
+psychosocial harm, but one can escape it by deciding that these licenses
+and laws have no moral force.</p>
+<p>
+   Programmers also suffer psychosocial harm knowing that many users
+will not be allowed to use their work.  This leads to an attitude of
+cynicism or denial.  A programmer may describe enthusiastically the
+work that he finds technically exciting; then when asked, &ldquo;Will I be
+permitted to use it?&rdquo;, his face falls, and he admits the answer is no. 
+To avoid feeling discouraged, he either ignores this fact most of the
+time or adopts a cynical stance designed to minimize the importance of
+it.</p>
+<p>
+   Since the age of Reagan, the greatest scarcity in the United States
+is not technical innovation, but rather the willingness to work together
+for the public good.  It makes no sense to encourage the former at the
+expense of the latter.</p>
+
+<h4 id="custom-adaptation">Obstructing Custom Adaptation of Programs</h4>
+<p>
+   The second level of material harm is the inability to adapt programs.
+The ease of modification of software is one of its great advantages over
+older technology.  But most commercially available software isn't
+available for modification, even after you buy it.  It's available for
+you to take it or leave it, as a black box&mdash;that is all.</p>
+<p>
+   A program that you can run consists of a series of numbers whose
+meaning is obscure.  No one, not even a good programmer, can easily
+change the numbers to make the program do something different.</p>
+<p>
+   Programmers normally work with the &ldquo;source code&rdquo; for a
+program, which is written in a programming language such as Fortran or
+C.  It uses names to designate the data being used and the parts of
+the program, and it represents operations with symbols such as
+&lsquo;+&rsquo; for addition and &lsquo;-&rsquo; for subtraction.  It
+is designed to help programmers read and change programs.  Here is an
+example; a program to calculate the distance between two points in a
+plane:</p>
+
+<pre>
+     float
+     distance (p0, p1)
+          struct point p0, p1;
+     {
+       float xdist = p1.x - p0.x;
+       float ydist = p1.y - p0.y;
+       return sqrt (xdist * xdist + ydist * ydist);
+     }
+</pre>
+<p>
+   Precisely what that source code means is not the point; the point
+   is that it looks like algebra, and a person who knows this
+   programming language will find it meaningful and clear.  By
+   contrast, here is same program in executable form, on the computer
+   I normally used when I wrote this:
+</p>
+
+<pre>
+     1314258944      -232267772      -231844864      1634862
+     1411907592      -231844736      2159150         1420296208
+     -234880989      -234879837      -234879966      -232295424
+     1644167167      -3214848        1090581031      1962942495
+     572518958       -803143692      1314803317
+</pre>
+
+<p>
+   Source code is useful (at least potentially) to every user of a
+program. But most users are not allowed to have copies of the source
+code. Usually the source code for a proprietary program is kept secret
+by the owner, lest anybody else learn something from it.  Users receive
+only the files of incomprehensible numbers that the computer will
+execute. This means that only the program's owner can change the
+program.</p>
+<p>
+   A friend once told me of working as a programmer in a bank for
+about six months, writing a program similar to something that was
+commercially available.  She believed that if she could have gotten
+source code for that commercially available program, it could easily
+have been adapted to their needs.  The bank was willing to pay for
+this, but was not permitted to&mdash;the source code was a secret.  So
+she had to do six months of make-work, work that counts in the GNP but
+was actually waste.</p>
+<p>
+   The <abbr title="Massachusetts Institute of Technology">MIT</abbr>
+Artificial Intelligence Lab (AI Lab) received a graphics printer as a
+gift from Xerox around 1977.  It was run by free software to which we
+added many convenient features.  For example, the software would
+notify a user immediately on completion of a print job.  Whenever the
+printer had trouble, such as a paper jam or running out of paper, the
+software would immediately notify all users who had print jobs
+queued. These features facilitated smooth operation.</p>
+<p>
+   Later Xerox gave the AI Lab a newer, faster printer, one of the first
+laser printers.  It was driven by proprietary software that ran in a
+separate dedicated computer, so we couldn't add any of our favorite
+features.  We could arrange to send a notification when a print job was
+sent to the dedicated computer, but not when the job was actually
+printed (and the delay was usually considerable).  There was no way to
+find out when the job was actually printed; you could only guess.  And
+no one was informed when there was a paper jam, so the printer often
+went for an hour without being fixed.</p>
+<p>
+   The system programmers at the AI Lab were capable of fixing such
+problems, probably as capable as the original authors of the program.
+Xerox was uninterested in fixing them, and chose to prevent us, so we
+were forced to accept the problems.  They were never fixed.</p>
+<p>
+   Most good programmers have experienced this frustration.  The bank
+could afford to solve the problem by writing a new program from
+scratch, but a typical user, no matter how skilled, can only give up.</p>
+<p>
+   Giving up causes psychosocial harm&mdash;to the spirit of
+self-reliance.  It is demoralizing to live in a house that you cannot
+rearrange to suit your needs.  It leads to resignation and
+discouragement, which can spread to affect other aspects of one's
+life.  People who feel this way are unhappy and do not do good
+work.</p>
+<p>
+   Imagine what it would be like if recipes were hoarded in the same
+fashion as software.  You might say, &ldquo;How do I change this
+recipe to take out the salt?&rdquo; and the great chef would respond,
+&ldquo;How dare you insult my recipe, the child of my brain and my
+palate, by trying to tamper with it?  You don't have the judgment to
+change my recipe and make it work right!&rdquo;</p>
+<p>
+   &ldquo;But my doctor says I'm not supposed to eat salt!  What can I
+do?  Will you take out the salt for me?&rdquo;</p>
+<p>
+   &ldquo;I would be glad to do that; my fee is only $50,000.&rdquo;
+Since the owner has a monopoly on changes, the fee tends to be large.
+&ldquo;However, right now I don't have time.  I am busy with a
+commission to design a new recipe for ship's biscuit for the Navy
+Department.  I might get around to you in about two years.&rdquo;</p>
+
+<h4 id="software-development">Obstructing Software Development</h4>
+<p>
+   The third level of material harm affects software development.
+Software development used to be an evolutionary process, where a
+person would take an existing program and rewrite parts of it for one
+new feature, and then another person would rewrite parts to add
+another feature; in some cases, this continued over a period of twenty
+years.  Meanwhile, parts of the program would be
+&ldquo;cannibalized&rdquo; to form the beginnings of other
+programs.</p>
+<p>
+   The existence of owners prevents this kind of evolution, making it
+necessary to start from scratch when developing a program.  It also
+prevents new practitioners from studying existing programs to learn
+useful techniques or even how large programs can be structured.</p>
+<p>
+   Owners also obstruct education.  I have met bright students in
+computer science who have never seen the source code of a large
+program.  They may be good at writing small programs, but they can't
+begin to learn the different skills of writing large ones if they can't
+see how others have done it.</p>
+<p>
+   In any intellectual field, one can reach greater heights by
+standing on the shoulders of others.  But that is no longer generally
+allowed in the software field&mdash;you can only stand on the
+shoulders of the other people <em>in your own company</em>.</p>
+<p>
+   The associated psychosocial harm affects the spirit of scientific
+cooperation, which used to be so strong that scientists would cooperate
+even when their countries were at war.  In this spirit, Japanese
+oceanographers abandoning their lab on an island in the Pacific
+carefully preserved their work for the invading U.S. Marines, and left a
+note asking them to take good care of it.</p>
+<p>
+   Conflict for profit has destroyed what international conflict spared.
+Nowadays scientists in many fields don't publish enough in their papers
+to enable others to replicate the experiment.  They publish only enough
+to let readers marvel at how much they were able to do.  This is
+certainly true in computer science, where the source code for the
+programs reported on is usually secret.</p>
+
+<h4 id="does-not-matter-how">It Does Not Matter How Sharing Is Restricted</h4>
+<p>
+   I have been discussing the effects of preventing people from
+copying, changing, and building on a program.  I have not specified
+how this obstruction is carried out, because that doesn't affect the
+conclusion.  Whether it is done by copy protection, or copyright, or
+licenses, or encryption, or <acronym title="Read-only Memory">ROM</acronym>
+cards, or hardware serial numbers, if it <em>succeeds</em> in
+preventing use, it does harm.</p>
+<p>
+   Users do consider some of these methods more obnoxious than others. 
+I suggest that the methods most hated are those that accomplish their
+objective.</p>
+
+<h4 id="should-be-free">Software Should be Free</h4>
+<p>
+   I have shown how ownership of a program&mdash;the power to restrict
+changing or copying it&mdash;is obstructive.  Its negative effects are
+widespread and important.  It follows that society shouldn't have
+owners for programs.</p>
+<p>
+   Another way to understand this is that what society needs is free
+software, and proprietary software is a poor substitute.  Encouraging
+the substitute is not a rational way to get what we need.</p>
+<p>
+   Vaclav Havel has advised us to &ldquo;Work for something because it is
+good, not just because it stands a chance to succeed.&rdquo;  A business
+making proprietary software stands a chance of success in its own narrow
+terms, but it is not what is good for society.</p>
+
+<h3 id="why-develop">Why People Will Develop Software</h3>
+<p>
+   If we eliminate copyright as a means of encouraging
+people to develop software, at first less software will be developed,
+but that software will be more useful.  It is not clear whether the
+overall delivered user satisfaction will be less; but if it is, or if
+we wish to increase it anyway, there are other ways to encourage
+development, just as there are ways besides toll booths to raise money
+for streets. Before I talk about how that can be done, first I want to
+question how much artificial encouragement is truly necessary.</p>
+
+<h4 id="fun">Programming is Fun</h4>
+<p>
+   There are some lines of work that few will enter except for money;
+road construction, for example.  There are other fields of study and
+art in which there is little chance to become rich, which people enter
+for their fascination or their perceived value to society.  Examples
+include mathematical logic, classical music, and archaeology; and
+political organizing among working people.  People compete, more sadly
+than bitterly, for the few funded positions available, none of which is
+funded very well.  They may even pay for the chance to work in the
+field, if they can afford to.</p>
+<p>
+   Such a field can transform itself overnight if it begins to offer the
+possibility of getting rich.  When one worker gets rich, others demand
+the same opportunity.  Soon all may demand large sums of money for doing
+what they used to do for pleasure.  When another couple of years go by,
+everyone connected with the field will deride the idea that work would
+be done in the field without large financial returns.  They will advise
+social planners to ensure that these returns are possible, prescribing
+special privileges, powers, and monopolies as necessary to do so.</p>
+<p>
+   This change happened in the field of computer programming in the
+1980s.  In the 1970s, there were articles on
+&ldquo;computer addiction&rdquo;: users were &ldquo;onlining&rdquo;
+and had hundred-dollar-a-week habits.  It was generally understood
+that people frequently loved programming enough to break up their
+marriages.  Today, it is generally understood that no one would
+program except for a high rate of pay. People have forgotten what they
+knew back then.</p>
+<p>
+   When it is true at a given time that most people will work in a
+certain field only for high pay, it need not remain true.  The dynamic
+of change can run in reverse, if society provides an impetus.  If we
+take away the possibility of great wealth, then after a while, when the
+people have readjusted their attitudes, they will once again be eager
+to work in the field for the joy of accomplishment.</p>
+<p>
+   The question &ldquo;How can we pay programmers?&rdquo; becomes an
+easier question when we realize that it's not a matter of paying them
+a fortune.  A mere living is easier to raise.</p>
+
+<h4 id="funding">Funding Free Software</h4>
+<p>
+   Institutions that pay programmers do not have to be software houses.
+Many other institutions already exist that can do this.</p>
+<p>
+   Hardware manufacturers find it essential to support software
+development even if they cannot control the use of the software.  In
+1970, much of their software was free because they did not consider
+restricting it. Today, their increasing willingness to join consortiums
+shows their realization that owning the software is not what is really
+important for them.</p>
+<p>
+   Universities conduct many programming projects.  Today they often
+sell the results, but in the 1970s they did not.  Is there any doubt
+that universities would develop free software if they were not allowed
+to sell software?  These projects could be supported by the same
+government contracts and grants that now support proprietary software
+development.</p>
+<p>
+   It is common today for university researchers to get grants to
+develop a system, develop it nearly to the point of completion and
+call that &ldquo;finished&rdquo;, and then start companies where they
+really finish the project and make it usable.  Sometimes they declare
+the unfinished version &ldquo;free&rdquo;; if they are thoroughly
+corrupt, they instead get an exclusive license from the university.
+This is not a secret; it is openly admitted by everyone concerned.
+Yet if the researchers were not exposed to the temptation to do these
+things, they would still do their research.</p>
+<p>
+   Programmers writing free software can make their living by selling
+services related to the software.  I have been hired to port the
+<a href="/software/gcc/">GNU C compiler</a> to new hardware, and
+to make user-interface extensions to
+<a href="/software/emacs/">GNU Emacs</a>.  (I offer these improvements
+to the public once they are done.)  I also teach classes for which I
+am paid.</p>
+<p>
+   I am not alone in working this way; there is now a successful,
+growing corporation which does no other kind of work.  Several other
+companies also provide commercial support for the free software of the
+GNU system. This is the beginning of the independent software support
+industry&mdash;an industry that could become quite large if free
+software becomes prevalent.  It provides users with an option
+generally unavailable for proprietary software, except to the very
+wealthy.</p>
+<p>
+   New institutions such as the <a href="/fsf/fsf.html">Free Software
+Foundation</a> can also fund programmers.  Most of the Foundation's
+funds come from users buying tapes through the mail.  The software on
+the tapes is free, which means that every user has the freedom to copy
+it and change it, but many nonetheless pay to get copies.  (Recall
+that &ldquo;free software&rdquo; refers to freedom, not to price.)
+Some users who already have a copy order tapes as a way of making a
+contribution they feel we deserve.  The Foundation also receives
+sizable donations from computer manufacturers.</p>
+<p>
+   The Free Software Foundation is a charity, and its income is spent on
+hiring as many programmers as possible.  If it had been set up as a
+business, distributing the same free software to the public for the same
+fee, it would now provide a very good living for its founder.</p>
+<p>
+   Because the Foundation is a charity, programmers often work for the
+Foundation for half of what they could make elsewhere.  They do this
+because we are free of bureaucracy, and because they feel satisfaction
+in knowing that their work will not be obstructed from use.  Most of
+all, they do it because programming is fun.  In addition, volunteers
+have written many useful programs for us.  (Even technical writers
+have begun to volunteer.)</p>
+<p>
+   This confirms that programming is among the most fascinating of all
+fields, along with music and art.  We don't have to fear that no one
+will want to program.</p>
+
+<h4 id="owe">What Do Users Owe to Developers?</h4>
+<p>
+   There is a good reason for users of software to feel a moral
+obligation to contribute to its support.  Developers of free software
+are contributing to the users' activities, and it is both fair and in
+the long-term interest of the users to give them funds to continue.</p>
+<p>
+   However, this does not apply to proprietary software developers,
+since obstructionism deserves a punishment rather than a reward.</p>
+<p>
+   We thus have a paradox: the developer of useful software is entitled
+to the support of the users, but any attempt to turn this moral
+obligation into a requirement destroys the basis for the obligation.  A
+developer can either deserve a reward or demand it, but not both.</p>
+<p>
+   I believe that an ethical developer faced with this paradox must act
+so as to deserve the reward, but should also entreat the users for
+voluntary donations.  Eventually the users will learn to support
+developers without coercion, just as they have learned to support public
+radio and television stations.</p>
+
+<h3 id="productivity">What Is Software Productivity? </h3>
+<p>
+   If software were free, there would still be programmers, but perhaps
+fewer of them.  Would this be bad for society?</p>
+<p>
+   Not necessarily.  Today the advanced nations have fewer farmers than
+in 1900, but we do not think this is bad for society, because the few
+deliver more food to the consumers than the many used to do.  We call
+this improved productivity.  Free software would require far fewer
+programmers to satisfy the demand, because of increased software
+productivity at all levels:</p>
+
+<ul>
+<li> Wider use of each program that is developed.</li>
+<li> The ability to adapt existing programs for customization instead
+     of starting from scratch.</li>
+<li> Better education of programmers.</li>
+<li> The elimination of duplicate development effort.</li>
+</ul>
+
+<p>
+   Those who object to cooperation claiming it would result in the
+employment of fewer programmers are actually objecting to increased
+productivity.  Yet these people usually accept the widely held belief
+that the software industry needs increased productivity.  How is this?</p>
+<p>
+   &ldquo;Software productivity&rdquo; can mean two different things:
+the overall productivity of all software development, or the
+productivity of individual projects.  Overall productivity is what
+society would like to improve, and the most straightforward way to do
+this is to eliminate the artificial obstacles to cooperation which
+reduce it.  But researchers who study the field of &ldquo;software
+productivity&rdquo; focus only on the second, limited, sense of the
+term, where improvement requires difficult technological advances.</p>
+
+<h3 id="competition">Is Competition Inevitable?</h3>
+<p>
+   Is it inevitable that people will try to compete, to surpass their
+rivals in society?  Perhaps it is.  But competition itself is not
+harmful; the harmful thing is <em>combat</em>.</p>
+<p>
+   There are many ways to compete.  Competition can consist of trying
+to achieve ever more, to outdo what others have done.  For example, in
+the old days, there was competition among programming
+wizards&mdash;competition for who could make the computer do the most
+amazing thing, or for who could make the shortest or fastest program
+for a given task.  This kind of competition can benefit
+everyone, <em>as long as</em> the spirit of good sportsmanship is
+maintained.</p>
+<p>
+   Constructive competition is enough competition to motivate people to
+great efforts.  A number of people are competing to be the first to have
+visited all the countries on Earth; some even spend fortunes trying to
+do this.  But they do not bribe ship captains to strand their rivals on
+desert islands.  They are content to let the best person win.</p>
+<p>
+   Competition becomes combat when the competitors begin trying to
+impede each other instead of advancing themselves&mdash;when
+&ldquo;Let the best person win&rdquo; gives way to &ldquo;Let me win,
+best or not.&rdquo; Proprietary software is harmful, not because it is
+a form of competition, but because it is a form of combat among the
+citizens of our society.</p>
+<p>
+   Competition in business is not necessarily combat.  For example, when
+two grocery stores compete, their entire effort is to improve their own
+operations, not to sabotage the rival.  But this does not demonstrate a
+special commitment to business ethics; rather, there is little scope for
+combat in this line of business short of physical violence.  Not all
+areas of business share this characteristic.  Withholding information
+that could help everyone advance is a form of combat.</p>
+<p>
+   Business ideology does not prepare people to resist the temptation to
+combat the competition.  Some forms of combat have been banned with
+antitrust laws, truth in advertising laws, and so on, but rather than
+generalizing this to a principled rejection of combat in general,
+executives invent other forms of combat which are not specifically
+prohibited.  Society's resources are squandered on the economic
+equivalent of factional civil war.</p>
+
+<h3 id="communism">&ldquo;Why Don't You Move to Russia?&rdquo;</h3>
+<p>
+   In the United States, any advocate of other than the most extreme
+form of laissez-faire selfishness has often heard this accusation.  For
+example, it is leveled against the supporters of a national health care
+system, such as is found in all the other industrialized nations of the
+free world.  It is leveled against the advocates of public support for
+the arts, also universal in advanced nations.  The idea that citizens
+have any obligation to the public good is identified in America with
+Communism.  But how similar are these ideas?</p>
+<p>
+   Communism as was practiced in the Soviet Union was a system of
+central control where all activity was regimented, supposedly for the
+common good, but actually for the sake of the members of the Communist
+party. And where copying equipment was closely guarded to prevent
+illegal copying.</p>
+<p>
+   The American system of software copyright exercises central control
+over distribution of a program, and guards copying equipment with
+automatic copying-protection schemes to prevent illegal copying.</p>
+<p>
+   By contrast, I am working to build a system where people are free
+to decide their own actions; in particular, free to help their
+neighbors, and free to alter and improve the tools which they use in
+their daily lives.  A system based on voluntary cooperation and on
+decentralization.</p>
+<p>
+   Thus, if we are to judge views by their resemblance to Russian
+Communism, it is the software owners who are the Communists.</p>
+
+<h3 id="premises">The Question of Premises</h3>
+<p>
+   I make the assumption in this paper that a user of software is no
+less important than an author, or even an author's employer.  In other
+words, their interests and needs have equal weight, when we decide
+which course of action is best.</p>
+<p>
+   This premise is not universally accepted.  Many maintain that an
+author's employer is fundamentally more important than anyone else.
+They say, for example, that the purpose of having owners of software
+is to give the author's employer the advantage he
+deserves&mdash;regardless of how this may affect the public.</p>
+<p>
+   It is no use trying to prove or disprove these premises.  Proof
+requires shared premises.  So most of what I have to say is addressed
+only to those who share the premises I use, or at least are interested
+in what their consequences are.  For those who believe that the owners
+are more important than everyone else, this paper is simply irrelevant.</p>
+<p>
+   But why would a large number of Americans accept a premise that
+elevates certain people in importance above everyone else?  Partly
+because of the belief that this premise is part of the legal traditions
+of American society.  Some people feel that doubting the premise means
+challenging the basis of society.</p>
+<p>
+   It is important for these people to know that this premise is not
+part of our legal tradition.  It never has been.</p>
+<p>
+   Thus, the Constitution says that the purpose of copyright is to
+&ldquo;promote the Progress of Science and the useful Arts.&rdquo; The
+Supreme Court has elaborated on this, stating in <em>Fox Film
+v. Doyal</em>; that &ldquo;The sole interest of the United States
+and the primary object in conferring the [copyright] monopoly lie in
+the general benefits derived by the public from the labors of
+authors.&rdquo;</p>
+<p>
+   We are not required to agree with the Constitution or the Supreme
+Court.  (At one time, they both condoned slavery.)  So their positions
+do not disprove the owner supremacy premise.  But I hope that the
+awareness that this is a radical right-wing assumption rather than a
+traditionally recognized one will weaken its appeal.</p>
+
+<h3 id="conclusion">Conclusion</h3>
+<p>
+   We like to think that our society encourages helping your neighbor;
+but each time we reward someone for obstructionism, or admire them for
+the wealth they have gained in this way, we are sending the opposite
+message.</p>
+<p>
+   Software hoarding is one form of our general willingness to disregard
+the welfare of society for personal gain.  We can trace this disregard
+from Ronald Reagan to Dick Cheney, from Exxon to Enron, from
+failing banks to failing schools.  We can measure it with the size of
+the homeless population and the prison population.  The antisocial
+spirit feeds on itself, because the more we see that other people will
+not help us, the more it seems futile to help them.  Thus society decays
+into a jungle.</p>
+<p>
+   If we don't want to live in a jungle, we must change our attitudes. 
+We must start sending the message that a good citizen is one who
+cooperates when appropriate, not one who is successful at taking from
+others.  I hope that the free software movement will contribute to
+this: at least in one area, we will replace the jungle with a more
+efficient system which encourages and runs on voluntary cooperation.</p>
+
+
+<h3 id="footnotes">Footnotes</h3>
+
+<ol>
+<li id="f1">The word &ldquo;free&rdquo; in &ldquo;free software&rdquo;
+refers to freedom, not to price; the price paid for a copy of a free
+program may be zero, or small, or (rarely) quite large.</li>
+
+<li id="f2">The issues of pollution and traffic congestion do not
+alter this conclusion.  If we wish to make driving more expensive to
+discourage driving in general, it is disadvantageous to do this using
+toll booths, which contribute to both pollution and congestion.  A tax
+on gasoline is much better.  Likewise, a desire to enhance safety by
+limiting maximum speed is not relevant; a free-access road enhances
+the average speed by avoiding stops and delays, for any given speed
+limit.</li>
+
+<li id="f3">One might regard a particular computer program as a
+harmful thing that should not be available at all, like the Lotus
+Marketplace database of personal information, which was withdrawn from
+sale due to public disapproval.  Most of what I say does not apply to
+this case, but it makes little sense to argue for having an owner on
+the grounds that the owner will make the program less available.  The
+owner will not make it <em>completely</em> unavailable, as one would
+wish in the case of a program whose use is considered
+destructive.</li>
+</ol>
+
+<hr />
+<h4>This essay is published
+in <a href="http://shop.fsf.org/product/free-software-free-society/";><cite>Free
+Software, Free Society: The Selected Essays of Richard
+M. Stallman</cite></a></h4>
+</div><!-- for id="content", starts in the include above -->
+<!--#include virtual="/server/footer.html" -->
+<div id="footer">
+
+<p>Please send general FSF &amp; GNU inquiries to <a
+href="mailto:address@hidden";>&lt;address@hidden&gt;</a>.  There are also <a
+href="/contact/">other ways to contact</a> the FSF.  Broken links and other
+corrections or suggestions can be sent to <a
+href="mailto:address@hidden";>&lt;address@hidden&gt;</a>.</p>
+
+<p><!-- TRANSLATORS: Ignore the original text in this paragraph,
+        replace it with the translation of these two:
+
+        We work hard and do our best to provide accurate, good quality
+        translations.  However, we are not exempt from imperfection.
+        Please send your comments and general suggestions in this regard
+        to <a href="mailto:address@hidden";>
+        &lt;address@hidden&gt;</a>.</p>
+
+        <p>For information on coordinating and submitting translations of
+        our web pages, see <a
+        href="/server/standards/README.translations.html">Translations
+        README</a>. -->
+Please see the <a
+href="/server/standards/README.translations.html">Translations README</a> for
+information on coordinating and submitting translations of this article.</p>
+
+<p>Copyright &copy; 1991, 1992, 1998, 2000, 2001, 2006, 2007, 2010 Free
+Software Foundation, Inc.</p>
+
+<p>This page is licensed under a <a rel="license"
+href="http://creativecommons.org/licenses/by-nd/3.0/us/";>Creative
+Commons Attribution-NoDerivs 3.0 United States License</a>.</p>
+
+<!--#include virtual="/server/bottom-notes.html" -->
+
+<p>Updated:
+<!-- timestamp start -->
+$Date: 2013/08/24 18:58:42 $
+<!-- timestamp end -->
+</p>
+</div>
+</div>
+</body>
+</html>



reply via email to

[Prev in Thread] Current Thread [Next in Thread]